U malom ateljeu u Travniku, među šarenim komadima teksasa, lana i jute, nastaju torbe koje nisu samo praktične – već pričaju priču. Iza svakog šava stoji kreativka Selvedina Bašić, žena koja je spojila ljubav prema ručnom radu i potrebu da stvori nešto drugačije, lokalno i vrijedno. Da kreira brend simboličnog naziva Baška (posebno).
U ovom intervjuu s njom otkrivamo kako je sve počelo, šta je motiviše, kako izgleda proces nastanka njenih torbi i zašto vjeruje da svaki mali biznis može postati velika priča – uz malo podrške i puno srca.
Za početak, možete li nam se predstaviti? Odakle nam dolazite i čime se bavi Vaš handmade biznis/hobi?
Zovem se Selvedina Bašić, dolazim iz Travnika. Bavim se šivenjem torbi od teksasa, lana, jute i sličnih materijala, s natpisima po želji kupca.
Kada se rodila ideja za izradu handmade proizvoda kao što je Vaš?
Ideja se rodila prije tri godine. Željela sam raditi nešto novo i drugačije, nešto što će privući pažnju na našem tržištu i obradovati ljude svih uzrasta.
S kime ste najprije podijelili svoju ideju? Jeste li imali podršku bližnjih, ali i šire okoline?
Najprije sam je podijelila sa suprugom, koji mi je od prvog dana bio velika podrška.
Kakve su bile reakcije posjetitelja na društvenim mrežama kada ste prvi put predstavili svoj rad? Jeste li bili zadovoljni odzivom?
Reakcije su bile ispunjene divljenjem i znatiželjom – ljudi su pitali kako, odakle i zašto. Taj interes mi je dao dodatni vjetar u leđa.
Inspiracija i podrška okoline često su ključne za prve korake –
ali upornost je ono što nas vodi dalje.
Kako nastaje Vaš proizvod? Da li je to zahtjevan postupak i koliko je potrebno vremena za njegovu izradu?
Moji proizvodi nastaju spontano – uz maštu i ljubav prema onome što radim. Svaka torba je posebna priča jer je unikatna. Cijene su prilagođene našem standardu, a vrijeme izrade ovisi o koncentraciji, željama kupca i drugim faktorima.
Da li sve materijale za rad možete pronaći u BiH?
Uglavnom mogu. Snalazim se s onim što je dostupno.
Da li ste naišli na neke prepreke u svom radu? Šta je to što smatrate da otežava rad kreativcima, a što bi bilo dobro u budućnosti promijeniti?
Za sada nisam imala većih prepreka. Voljela bih da se malim biznisima u budućnosti pruži više prilika – kroz podršku, promociju i konkretne mjere koje bi olakšale njihov rast i opstanak na tržištu.
Kreativnost nije hobi, to je način života –
a zaslužuje sistemsku podršku.
Kako se Vi, kao kreativac, opuštate u slobodno vrijeme, onda kada niste u procesu izrade handmade proizvoda?
Šetam, vježbam, meditiram i molim se – to su moji načini da napunim baterije.
Koji su Vaši planovi za budućnost? Gdje vidite sebe i svoj handmade biznis/hobi u bliskoj budućnosti?
Želim proširiti svoje tržište i van granica BiH. Voljela bih da se mali biznisi više podržavaju međusobno – od radionica do trgovina. Moja vizija je razviti svoj brend kao franšizu. Skromno, zar ne?
Veliki snovi često kreću iz malih radionica –
uz vjeru, viziju i zajedništvo.
Istina, svaki kreativni rad ponekad ostane bez inspiracije. Kako sebi pomažete u takvim trenucima? Kako se motivišete?
U tim trenucima najvažnije mi je da se opustim – šetnja u prirodi, vrijeme s porodicom i meditacija mi pomažu da se vratim sebi. Poslije toga, samo „kliknem“ na to unutarnje dugme i nastavim dalje.
Za kraj, imate li neku poruku podrške za sve kreativce?
Naravno – volja, trud, ljubav i ustrajnost su najvažniji. Slušajte svoj razum i instinkt, i sve će se na kraju posložiti. Uspjeh je zagarantiran.
______________________